Poštovane kolegice i kolege, članovi Sindikata Znanje i oni koji ćete to tek postati,

Kada se govori o zaštiti na radu, u Hrvatskoj nastavnici ni sami ne razmišljaju o tome da je briga o njihovom zdravlju pitanje o kojem trebaju brinuti svi i oni sami, i njihovi poslodavci (ravnatelji, županije i Ministarstvo) ali i sindikati.

Matica hrvatskih sindikata je pod pokroviteljstvom EU-OSHA-e u četvrtak 8. listopada 2026. održala konferenciju “Zajedno za mentalno zdravlje na radnom mjestu”, na kojoj je predsjednica Sindikata Znanje Nada Lovrić, održala predavanje na temu „Mentalno zdravlje nastavnika –  Usporedni pregled stanja i izazova u Hrvatskoj i Europskoj uniji”. Prezentacija s usporednim podacima nalazi se na linku kraju teksta.

Sindikat Znanje prepoznao je ovu sindikalnu temu o obrazovanju koja predugo čuči u mraku, gurnuta pod tepih pod izlikom da “uvijek ima prečih stvari”. Progovorili smo o potrebi zaštite mentalnog zdravlja nas nastavnika. O onome kako se doista osjećamo kada se nakon petog ili šestog sata zatvore vrata zbornice. To nije tek usputno pitanje nečijeg lošeg dana. To je pitanje koje izravno lomi ili gradi kvalitetu nastave, to je pitanje koje određuje hoće li naša djeca pred sobom imati motiviranog čovjeka ili iscrpljeno lice koje je dalo sve što je moglo, i na kraju – to je pitanje opstanka cijelog ovog našeg prosvjetnog sustava.

Kada u javnosti pukne priča o stresnim profesijama, svi opravdano prepoznaju  liječnike, medicinske sestre, policajce ili vatrogasce. Ali rijetko tko, osim nas samih, razumije da je nastavnički posao danas postao jedno od najizraženijih izvora psihološkog stresa u Europi. Mi ne predajemo samo gradivo. Mi svakodnevno balansiramo između stotina različitih karaktera, donosimo tisuće malih  odluka u minuti, krpamo rupe tamo gdje sustav zakaže i usput nosimo ogromnu odgovornost za budućnost te djece.

Ljudi sa strane vide samo onih 45 minuta u razredu. No, mi dobro znamo što se krije iza te kulise. Iza svakog održanog sata stoje sati nevidljivog rada: bjesomučne pripreme, beskrajna birokracija, kasnovečernji mailovi, iscrpljujući razgovori s roditeljima, stručna usavršavanja vikendom… Ta kombinacija intelektualnog, ali prvenstveno emocionalnog i organizacijskog presinga, polako i neprimjetno melje čovjeka. I to nije problem pojedinca, kako nam to poslodavci često vole sugerirati – to je sistemski problem. Kada je nastavnik slomljen i preopterećen, kapilarno pati cijela škola.

Brojke iz Europe su neumoljive i pale sve crvene alarme. Čak četvrtina europskih nastavnika otvoreno kaže da im radno mjesto uništava mentalno zdravlje, dok polovica njih u školama svakodnevno puca pod ozbiljnim stresom. Pogledajte tu crnu statistiku: u Engleskoj i Walesu broj prosvjetara koji zovu krizne linije za psihološku pomoć skočio je za zastrašujućih 35 posto u samo jednoj godini! U Nizozemskoj mladi učitelji bježe iz škola glavom bez obzira već u prve tri godine rada, a u Švedskoj svaki četvrti ozbiljno gleda kamo bi pobjegao iz struke. Ako ljudi masovno odlaze, tko će sutra obrazovati društvo? U Europi prepoznaju važnost ove teme i ozbiljno rade na zaštiti mentalnog zdravlja nastavnika.

A gdje je tu Hrvatska? Kod nas je priča, po običaju, specifična. Na papiru, u tim nekim europskim tablicama, mi prividno stojimo nešto bolje. Ali papir trpi sve, a zbornica skriva pravu istinu. Naša istraživanja pokazuju strašan zamor materijala: više od petine naših nastavnika osjeća potpunu, tupu iscrpljenost barem jednom tjedno, a više od četvrtine pati od teškog emocionalnog sagorijevanja.

Zašto? Zato što dok se Europa bori s velikim razredima, nas u Hrvatskoj ubija nešto drugo. Nas ubijaju vječne, preko noći složene zakonske promjene, nepregledno more besmislene administracije gdje nam je važnija kvačica u e-Dnevniku nego živo dijete, te konstantni, agresivni pritisci oko ocjenjivanja i nerealna očekivanja roditelja koji u školu više ne dolaze po savjet, nego s odvjetnicima. I što je najgore, naš se nastavnik u toj muci uglavnom oslanja na supružnika, majku ili prijatelja. Sustav mu nikada, ponavljamo – nikada, nije osigurao sustavnu edukaciju, zaštitu ili ruku podrške za njegovo mentalno zdravlje. Ostavljeni smo sami sebi na vjetrometini.

Mentalno zdravlje nije luksuz, niti je to privatna stvar koju nastavnik treba “rješavati kod kuće”. Ono je ključni radni resurs. Škole koje prepoznaju ovu istinu, koje čuvaju svoje ljude, imaju stabilne kolektive, zdraviju atmosferu i daleko manje bolovanja.

Ima li nam pomoći? Naravno da ima samo je pitanje ima li političke i upravljačke volje da se promjene provedu.

Prvo i osnovno – moramo optimizirati radno opterećenje i skinuti birokratsku omču s vrata. Vratite nastavnika onome za što se školovao: poučavanju i radu s djecom! Prestanite od nas raditi administratore i pisare. Poštujte slobodno vrijeme radnika – vikend je vikend, a večer je večer. Drugo, hitno nam treba institucionalna psihološka podrška, a ne da stručnu pomoć tražimo privatno i u tajnosti, kao da je sramota reći da smo umorni.

Nadalje, moramo graditi sigurnu i solidarnu školsku kulturu. Ravnatelji ovdje imaju ključnu ulogu. Nastavnik mora znati i osjetiti da institucija čvrsto stoji iza njega kada krenu neprimjereni pritisci, verbalni napadi ili zlostavljanje s bilo koje strane. Ako se pogriješi – a ljudi smo, griješimo – to se rješava profesionalno i diskretno, unutar četiri oka, a ne javnim prozivkama pred kolektivom. Počnimo cijeniti trud. Jedna obična, ljudska pohvala za dobro odrađen posao ne košta ni centa, a radniku vraća dostojanstvo i vjeru da to što radi ipak nekome nešto znači.

I na kraju, uvjeti rada i naša profesionalna autonomija. Kako da radimo bez stresa ako nam tehnologija stalno puca, ako nemamo osnovna sredstva za rad ili ako nemamo niti pet minuta mira u zbornici da udahnemo zrak između dva školska sata? No, važnija od opreme je autonomija. Mi smo stručnjaci za svoje predmete! Mi smo završili fakultete i imamo diplome. Vratite nam povjerenje u našu stručnost i prestanite nas ukalupljivati u krute i besmislene šablone koje kroje oni koji razreda nisu vidjeli godinama.

Borba za mentalno zdravlje nastavnika nije borba za privilegije. To je borba za pravo na rad dostojan čovjeka. Jer samo zdrav, zadovoljan i poštovan nastavnik može odgojiti zdravo, zadovoljno i uspješno dijete.

s vama, za vas i uz vas,

usudite se biti dio promjene i uključite se u Sindikat Znanje,

Vaš Sindikat Znanje

Link sa prezentacijom podataka: „Mentalno zdravlje nastavnika –  Usporedni pregled stanja i izazova u Hrvatskoj i Europskoj uniji”