„Učitelji i nastavnici ne koriste dovoljno institut napredovanja kako bi si sami, bez utjecaja sindikata, povećali plaću.“ Nažalost, ova točna konstatacija u medijima često je praćena dozom „osude“ kao da su si eto sami krivi što si ne povećaju plaću, a mogli su samo da „marljivije i predanije rade i skupe dovoljan broj bodova“.
Kada bi to bila tako jednostavna jednadžba, onda bi barem 80% nastavnika već sad napredovalo barem u zvanje mentora jer to svojim radom sigurno zaslužuju.
Napredovanju najčešće pristupaju dvije skupine nastavnika, mladi odmah po polaganju stručnog ispita nastavljaju hrabro svoj put, skupljaju bodove i relativno rano dođu do napredovanja, druga skupina su oni koji znaju koliko dobro i marljivo rade, imaju podršku u školi i savjetnika u Agenciji kojoj pripadaju.
Proces napredovanja provode dvije agencije,
- ona koja prati napredovanje i stručno usavršavanje nastavnika općeobrazovnih predmeta – Agencija za odgoj i obrazovanje (AZOO)
- i ona koja prati rad nastavnika strukovnih predmeta – Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih (ASOO).
Činjenica je da u srednjoškolskom sustavu imamo više nastavnika strukovnih predmeta koji su napredovali nego nastavnika općeobrazovnih predmeta. Ostaje nam upitati se je li djelomično problem i u pristupu savjetnika AZOO-a koji su osim za rad nastavnika općeobrazovnih predmeta nadležni i za rad učitelja u osnovnoj školi. Nažalost, imamo iskustvo da je dio savjetnika u AZOO tumačio da je broj nastavnika koji mogu napredovati ograničen, što je ministar Fuchs na upit predsjednice Sindikata Znanje Nade Lovrić odlučno opovrgnuo.
Uz rad savjetnika javlja se još jedan problem. Pritisci roditelja nezadovoljnih svim i svačim počinju s ravnateljima, a nakon toga idu na adrese savjetnika koji prečesto, bez ikakve dublje analize nalažu prosvjetnoj inspekciji poništenje ocjena zbog i najmanjeg formalnog propusta, pa kako onda očekivati da nastavnici kod tih istih savjetnika krenu u proces napredovanja i dodatno se izlože stresu?
Uz navedene probleme nedostatka podrške i poticaja nastavnika, tu su još i dva dodatna opterećenja. Prosječna starost nastavnika je gotovo 45 godina u srednjim školama, a tek ih 52% ima punu normu ili radi puno radno vrijeme. To znači da su u konstantnoj potrazi za dodatnim satima jer jedino tako mogu zaraditi punu plaću na jednoj ili više škola na kojima rade. S druge strane teško je razmišljati o pokretanju procesa napredovanja kada godinama radite po zamjenama, kada ne znate hoćete li po isteku postojećeg ugovora o radu uopće imati posao.
I na kraju, da bi nastavnik krenuo u sam proces napredovanja treba sustavnu podršku i poticaj svih u sustavu, kako stručno-pedagoške službe škole, ravnatelja, savjetnika u agencijama, ali i jasnog i javnog poticaja MZOM-a. Mi u znanje i stručnost zaposlenika sustava ne sumnjamo, ali je vrijeme da im i taj sustav da poticaj i podršku kako bi se ohrabrili krenuti na put napredovanja.
Vaš Sindikat Znanje
